HEDERA HELIX “Goldheart”

Hedera helix  je trajna vazdazelena biljka iz porodice bršljana Araliaceae. Stabljike su drvenaste, mogu narasti i do 20 metara dužine s deblom promjera do 20 cm. Hedera helix “Goldheart” listovi su srcoliki, s 5 režnjeva, u središtu lista žuti. Svojim mnogobrojnim sitnim korijenjem pričvršćuje se za drveće i objekte po kojima se penje ili puže po tlu. Korijenov sustav je razgranat i plitak. Mladi izboji su zvjezdasto dlakavi, kasnije ogole,kora je zelena, kasnije pepeljastosiva. 

Pupovi su jajasti, ušiljeni, sa zelenim i ušiljenim ljuskama. Listovi  su naizmjenični, jednostavni, jajoliko ušiljeni, nalaze se na kratkim drškama, dugi 6-10 cm, široki 2-12 cm, urezani su na 3-5 režnjeva, kožasti,  s izraženim bijelim žilama, u početku su obrasli dlačicama, kasnije ogole, na licu su tamnozeleni i sjajni, naličje je malo svjetlije. Cvjetovi su dvospolni, pravilni, mirisni, neugledni, sitni, skupljeni u štitaste cvatove velike 2-4 cm koji se nalaze na 2-3 cm dugim drškama. Dvostrukog su ocvijeća, vjenčić je građen od 5 žućkastozelenih, jajastih, ušiljenih latica koje su međusobno slobodne, u početku stršeće, kasnije svinute unatrag, čaška ima 5 sitnih zubaca. Prašnika ima pet, tučak je jedan, plodnica je dijelom podrasla, vrat je vrlo kratak. Cvatu od rujna do studenog. Plodovi  su okruglaste, tamnoplave bobice promjera oko 5 mm koje u sebi sadrže 3-4 bjelkastosive, sjajne, bubrežaste sjemenke duge 5-6 mm, dozrijevaju u kasnu zimu.

Cvjetovi snažno privlače pčele koje sakupljaju dosta nektara i cvjetnog praha, a plodovi su odličan izvor hrane pticama.

Prirodno se nalazila na mjestima zapadne Europe odakle se proširila kroz cijelu Europu i zapadnu Aziju i dalje u svijet. U Americi se smatra invazivnom vrstom. Često ih se može vidjeti uz zidove ili stabla, najčešće na zapuštenim mjestima, na svježim, plodnima, većinom bazičnim tlima. Ako se nema uz nešto penjati onda puže po tlu, u sjenovitim šumama bršljan zna tvoriti tepih od listova i posve prekriti donje dijelove stabla. U prirodi se može naći od nizina do planinskih područja, do 1500 m nadmorske visine. Navodno može doživjeti i do tisuću godina starosti

Bršljan se sadi i kao ukrasna biljka, u vrtovima, perivojima, na grobljima. Otporan je na gradska onečišćenja. Popularan je kao biljka koja prekriva gole zidove i dosadna mjesta. No, potrebno ga je držati pod kontrolom jer može otpuzati na nepoželjna mjesta a tada je teško počistiti za njim. Svojim čupavim, malim, adventivnim korijenjem lijepi se na zidove te kada ga se makne na zidovima i mjestima gdje se hvatao ostavlja neprivlačne mrlje koje se teško skidaju. Uzgaja se i kao sobna biljka u ukrasnim teglama. Ljeti ga je potrebno obilno zalijevati, odgovara mu hladnija temperatura na oko 10-16°C, dok je zimi dovoljno zemlju držati tek blago vlažnom. Presađuje se kada korijenje preraste lonac, obično svake 3 godine. Prihranjuje se svaka 3 tjedna tekućim gnojivom.

Izvor teksta: https://www.plantea.com.hr/